
ZADAR – Junakinja naše priče je 57-godišnja Zadranka koja svakog dana ranom zorom odlazi u Gaženicu, razvuče svoju raskloibvu sjedalicu, baca ribički štap i druži se s morem. Već bi samo to bilo dovoljno za zgodnu priču, a posebnost naše junakinje je još i ta što boluje od multiple skleroze – bolesti s tisuću lica koja ne bira ni dob ni spol, a utječe na vid, živce, pokretljivost… U povodu Svjetskog dana MS-a koji se obilježava zadnjeg dana u svibnju, u suradnji s Društvom multiple skleroze, prenosimo priču ove Zadranke koja je našla način da uz svoju bolest živi ispunjen život.
– Naša korisnica službeno boluje od multiple skleroze od 2013. godine, no prve simptome je osjetila još 2007. godine. Za neke će to biti ‘ajme’, no kako godine prolaze u udruzi to postaje standardna priča te baš zato pokušavamo osvijestiti naše građane da je vrlo bitno u zdravlju reagirati – odmah. Njezini simptomi su možda slični kao i kod nekih drugih oboljelih od MS-a, no sve ostalo je drugačije i posebno, govori Patrik Puljić, predsjednik Društva oboljelih od MS-a Zadarske županije.
Kako ističe Puljić, multipla skleroza je upalna kronična bolest središnjeg živčanog sustava.
– Svaki MS je individualan i nepredvidljiv. Svaka osoba kojoj je dijagnosticiran MS se bori na svoj način i pokušava pronaći ravnotežu između mentalnog i fizičkog zdravlja, govori Puljić, dodajući da je tu ravnotežu ova gospođa našla – u moru.
– Svako jutro oko 4 sata ujutro je dizanje, spremanje i odlazak u Gaženicu na moje standardno mjesto. U 5 sati ujutro već sam na poziciji na kojoj se nalazi stolica, štap za pecanje i sve ostalo što mi je potrebno za pecanje. Sve je spremno za ‘baciti’ štap u more i kreće spas za moj MS, govori ova Zadranka koju u Gaženici već svi znaju.
“U ribe” je, kaže, odlazila i prije dijagnoze, no dijagnozu si nije uzela kao opravdanje da prestane.
– Dapače, odlaske sam samo pojačala. Ne idem samo kad je jako ružno vrijeme, ali onako ružno da sve nosi i da se ne može naći mir na ni jednoj strani svijeta. Praznik, nedjelja nisu opravdanje za neodlazak, govori ona, dodajući da u tome crpi energiju za borbu s bolešću.
Njena djeca znaju koliko joj znače odlasci pa kad se dogodi da ne ode dva puta za redom, zabrinuto zovu i pitaju je li sve u redu.
Cijelo vrijeme dok priča događaje s pecanja, osmijeh ne skida s lica.
– Nikad ja tamo nisam sama, iako tako izgleda. Momci iz Jadrolinije redovno pomognu i kad god treba, ‘daju mi ruku’, nešto mi dohvate. Jednom sam nešto ulovila i na zapovijed kapetana, trajekt je stao. Znao je kapetan ako trajekt krene dalje, da će odnijeti ulov, tako da ga je odlučio zaustaviti dok nisam izvukla ribu. Svi ljudi s trajekta su počeli pljeskati, kapetanu, a i mom ulovu, govori ona kroz smijeh.
Niže ona tako anegdotu za anegdotom. Neke ostaju enigma jer, primjerice, u više navrata nikad ne saznala što je bilo to što je zagrizlo udicu.
– Nemam dovoljno snage u rukama da izvučem to ‘čudo’ vanka pa onda moram prerezati filošpanj jer bi odnijelo i štap i sve, govori ona.
I onda namota novi i ide dalje. Tu se skriva paralela s MS-om – ne zna se nikad što sutra donosi, ali nema odustajanja. Borba je iz dana u dan.
Tako trenutačno, nažalost, ni njeni nalazi nisu najbolji no, ona ih je stavila u drugi plan, upravo iza mora u kojem svaki dan pronalazi volju da dođe i sljedeći dan.
Dignuti se svako jutro u četiri sata i u pet sati ujutro već biti u Gaženici, ne bi bilo lako ni “zdravoj” osobi, a kamoli osobi koja boluje od multiple skleroze.
– Obitelj mi pruža ogromnu podršku. Od spremanja, odlazaka na more do onih manjih kućanskih poslova. Ništa to ne bih uspjela bez muža i djece. No imam i asistenticu koja mi neizmjerno puno znači, kazuje naša sugovornica.

Asistentica koja joj je na raspolaganju 4 sata na dan, prijavljena je preko projekta Društva, no asistenata ima naša ribarica na svakom koraku – od svoje obitelji, prijateljice s riba do ljudi s trajekta i svih onih koji pomažu i pridonose kvaliteti njena života.
Kako zaključuju na kraju iz Društva multiple skleroze, ovakav primjer rada na vlastitom mentalnom zdravlju je rijetkost.
– Ona je svakako najbolji primjer kako naći mir u tijelu i glavi nakon dijagnoze. Našoj članici želimo sve najbolje, da ostane ovako vedrog duha i nasmijana. Veselimo se njenim novim pričama s pecanja, govori Puljić.
Okvir:
Društvo provodi projekt ”Osobni asistent za oboljele od multiple skleroze Zadarske županije IV” koji se financira iz Europskog socijalnog fonda, a voditeljica projekta je Marija Juravić Vulić.
– Cilj projekta jačanje socijalnog uključivanja i unaprjeđenje kvalitete života osoba s MS-om kroz pružanje usluge osobne asistencije. Zapošljavanjem osobnog asistenta osoba oboljela od MS-a dobiva veću samostalnost i kontrolu nad vlastitim životom, mogućnost veće uključenosti i aktivnosti u zajednici, a obitelj potporu i slobodno vrijeme, govori Juravić Vulić.
Kako ističe predsjednik Društva, Patrik Puljić, asistent puno znači.
– Pomoć oko izlaska ‘među ljude’, odlaska na pijacu, spremanja ručka, odlaska u dućan ili kako naša korisnica kaže ‘spasi me kad treba kupiti boju za kosu, kod mene sami muški pa uvijek krivu kupe’. I točno tako, taj asistent pogodi točno tamo gdje treba, pomogne kad treba. Nažalost u našoj državi to još nije pravo koje nam pripada prema zakonu, niti je sustavno uređeno. Nego mi kao udruga, točnije Marija Juravić Vulić, mora pisati projekt da bi naši korisnici imali asistenta. No nemaju ga svi kojima je potreban i to je ono što nas jako rastužuje. S time se, ni mi kao udruga, a ni savez, baš ne mirimo i pokušavamo na svakojake načine dignuti broj asistenata, govori Puljić.
Kako ističe, nema svatko ni članove obitelji koji će im pomoći.
– Ljudi zasigurno misle – ‘pa obitelj je to, naravno da će pomoći’, no nažalost, s tim se ne možemo složiti. Statistike iz velikih zemalja poput Njemačke, Francuske ili Italije, pokazuju kako ljudi oboljeli od multiple skleroze, kao najveći problem navode usamljenost i izoliranost od drugih ljudi. Nažalost i u Hrvatskoj se taj broj povećava i zato Vas pozivamo, ako vidite da već nekom treba pomoć, pomozite. Možda ta osoba nema asistenta, ni obitelji koja će uskočiti upomoć, zaključuje Puljić.